Stvarnost radnica u tekstilnoj industriji - Najmanje plaće imaju žene u tekstilnoj i kožnoj industriji . Osjetila sam to na svojoj koži,osjetila sam i maltretiranja i psihička zlostavljanja zbog norme koju nismo mogli dostići. Ako smo došle do norme šefica bi podigla norme. Nakon 14 godina rada dobijemo otkaz jer je firma zatvorena, a mi sada moramo putem suda tražiti svoje. Evo to je na žalost stvarnost.
Ja radim i noćne i dnevne smjene, a već ću odraditi i još jednu plaću, a ni prošlu nisam dobila. Ne smiješ ni pitati jer si onda dosadna i luda sto tražiš plaću, budi sretna da imaš posao i gomilu neplaćenih računa, kredit i prazan frižider, e to je stvarnost običnih ljudi.
Moja kolegica je radila za 7 500,00 kn po 12-13 sati dnevno. Pola je morala vratiti gazdi, kao dobila je i 1 500,00 kn putni trošak koji nije ni vidjela. I potpis mu je morala dati na dva prazna papira. Tko zna kakav tekst može smisliti iznad tog potpisa! Tko zna što još slijedi. Novca za tužbu naravno nema. Sramotno i žalosno.
Sedamnaest godina staža do sada – nitko nikada me nije prijavio na stvarnu plaću, godisnji odmor 2 tjedna u cijeloj godini, nikada u radnom vijeku na bolovanju jer mi se uzima kompletna dnevnica, normalan radni tjedan je uvijek bio i biti ce 48 sati a placeno tih 8 sati prekovremenih nikada, isto kao i rad nedjeljom.. Tako radi nas preko 50%, po trgovackim centrima, trgovinama, kaficima, fast food-ima, kladionicama. To je jedini realni ZOR u Hrvatskoj.
Primljena sam na probni rad bez prijave u trajanju od 5 dana, uz obećanje da ću početkom sljedećeg tjedna biti prijavljena. Kad je došao petak rekli su mi da ”odradim” još danas, i da u ponedjeljak kad sam trebala biti prijavljena ne dolazim jer će uzeti nekoga drugoga za ”probu” nekoliko dana. Dosta mi je besplatnog rada, lažnih obećanja i nepoštenih poslodavaca koji samo iskorištavaju ljude, oduzimaju im novac, vrijeme i dostojanstvo.
