Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja
Zakonodavac u posebnom poglavlju Zakona o radu propisuje zaštitu trudnica, roditelja i posvojitelja jer prepoznaje probleme s kojima se ove osobe susreću na tržištu rada, kao i da je ciljanu skupinu potrebno zbog njenog specifičnog i ranjivog položaja dodatno zaštititi. Naime, žene su u RH i dalje diskriminirane na tržištu rada, i to najviše na osnovi trudnoće i majčinstva, ali i dobi.
Diskriminacija se obično javlja zbog predrasuda: žene se, zbog njihovih roditeljskih iliskrbničkih obaveza, često smatra manje fleksibilnim, produktivnim iprofesionalnim radnicama koje uzrokuju organizacijske poteškoće poslodavcima.Diskriminacija temeljem trudnoće i majčinstva se najčešće manifestira krozotkazivanje ili neobnavljanje ugovora o radu, uskraćivanje napredovanja,premještaje na nepovoljnija radna mjesta ili srozavanje uvjeta rada, kao ipitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života. Pri zapošljavanju se susrećus nezakonitim pitanjima o bračnom i obiteljskom statusu, a posebno jenepovoljan položaj žena u dobi od 50 i više godina koje teže pronalazezaposlenje.
Iako radnice odmah prepoznaju diskriminaciju, i dalje ih manji broj to prijavljuje nadležnim tijelima. Razlozi koje navode za to su nepovjerenje u pravosudni sustav i institucije, strah od otkaza i mobbinga, nepoznavanje vlastitih prava te često navode kako žele izbjeći dodatan stres koji će im time biti prouzročen. Isto tako, žene često smatraju kako poslodavci ne pokazuju spremnost za rješavanje ovih problema te je uočeno da u kompanijama često ne postoje ili se ne provode politike i postupci koji bi detaljnije uređivali pitanje zaštite od diskriminacije.
Istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Udruge Roda je pokazalo da od 414 žena koje su doživjele diskriminaciju temeljem trudnoće i temeljem svojih obveza prema djeci, 34,1% suočilo se sa neproduživanjem ugovorao radu. Čak 21,2% njih je dobilo otkaz, dok ih je 16,4% premješteno na lošije radno mjesto. Udio žena koje nisu prošle na razgovoru za posao iznosi 16,2%, a njih 9,7% smatra da im je uskraćeno napredovanje nabolju poziciju. Isto tako, 14,6% smatra da je doživjelo diskriminaciju u obliku smanjenja plaće, dok im je u 17% slučajeva bilo uskraćeno trajanje godišnjeg odmora. Uz navedena diskriminatorna postupanja, 20% sudionica istraživanja,navele su kako je diskriminacija imala oblik uskraćivanja nekog drugog radnog prava. Iz navedene statistike proizlazi kako je čak oko 50% žena doživjelo diskriminaciju u smislu uskraćivanja više od jednog prava zajamčenog radnim zakonodavstvom.
Iako imamo nekoliko zakona koji reguliraju ovo područje, oni se u praksi i dalje adekvatno neprovode. Zakon o radu sadrži nekoliko odredaba i prava kojima se štite navedene kategorije osoba io kojima možete pročitati više u rubrici Koja su vaša prava?, a to su:
§ Zabrana nejednakog postupanja prema trudnicama, ženama koje su rodile ili koje doje djecu (čl. 30.)
§ Zaštita trudnice, odnosno žene koja je rodila ili koja doji dijete(čl. 31.)
§ Pretpostavka rada u punom radnom vremenu (čl. 32.)
§ Zabrana otkaza (čl. 34.)
§ Pravo radnika_ce da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu (čl. 35.)
§ Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove (čl. 36.)
