Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa
Zakonom o radu se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno.
Radni odnos je ugovorni odnos između radnice_ka i poslodavca. Radnik_ca je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca_ku, a poslodavac_ka je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika_cu i za koju ona u radnom odnosu obavlja određene poslove.
Zakon o radu u čl. 7. propisuje temeljna prava i obaveze radnika_ca i poslodavaca_ki u radnom odnosu.
Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radnici_ku dati posao te joj za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnica_k je obvezna prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnica_ka. Dužan je osigurati radnici_ku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika_ca, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu sa Zakonom i posebnim zakonima. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnica_ka za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika_ca i osoba s kojima radnik_ca redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom i posebnim zakonima.
Zaštita dostojanstva i zaštita od diskriminacije izrazito je bitan institut u ostvarenju načela rodne ravnopravnosti u području rada, ali se često ne provodi u praksi, a zakonske odredbe treba poboljšati. Temeljne odredbe o zaštiti dostojanstva trebalo bi normirati u zasebnom članku Zakona u kojem bi se propisala dužnost poslodavca da štiti dostojanstvo radnica_ka od svih oblika diskriminacije (izravna, neizravna, uznemiravanje i spolno uznemiravanje), ali i zlostavljanja na radu(tzv. mobinga), s obzirom na to da se radi o dva različita pravna pojma i uređenja.
Korak dalje svakako bi bio propisivanje prava radnica_ka na rad bez nasilja i uznemiravanja te proširenje kruga osoba i područja u kojima se navedeno pravo primjenjuje, a u skladu s Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 190 o suzbijanju nasilja i uznemiravanja. Navedenu Konvenciju, koja je prvi međunarodni dokument kojim se uspostavlja pravo svih na svijet rada bez nasilja i uznemiravanja te kojim se posebno adresira rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu RH još nije ratificirala. Ona je posebno važna jer propisuje rodno osjetljiv pristup i prepoznaje ranjiv položaj žrtava rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu.
