Rodni jaz u plaćama

Rodni jaz u plaćama odnosi se na razliku u plaći i prihodima između muškaraca i žena. Prema Izvješću Pravobraniteljice za 2021. godinu u 2020. i 2021. godini došlo je do njegovog znatnog smanjenja. Podaci DSZ-a ukazuju da dok je rodni jaz u plaćama iznosio 13% u 2019., on se gotovo prepolovio te je iznosio 6,9% u 2020., a 7% u 2021. (privremeni podaci EUROSTAT-a za 2020. ukazuju na rodni jaz u plaćama u od 11,2%). Iz analize kretanja prosječnih bruto plaća muškaraca i žena može se zaključiti da uzrok takvom smanjenja rodnog jaza u plaćama leži u porastu prosječnih plaća žena, te djelomično u smanjenju i stagnaciji prosječnih plaća muškaraca. Također, mogućim razlozima ovakve promjene treba dodati okolnost da su pojedini sektori obilježeni značajnijim smanjenjem broja zaposlenih žena, što se može reflektirati na povećanje prosječne plaće žena u tom sektoru jer se ukupna masa plaće stavlja u odnos s manjim brojem zaposlenica.

Međutim, primarne razloge smanjenja jaza u plaćama možemo pronaći u posljedicama procesa na tržištu rada koji su izazvani negativnim utjecajem pandemije bolesti COVID-19 na gospodarstvo (pad prosječne plaće, povećanje plaća u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi u kojoj radi 13% ukupno zaposlenih žena, manje bolovanja zbog rada od kuće i sl.). Faktor koji potvrđuje ovu tezu jest okolnost da je u većini djelatnosti (u 14 od 19) u 2021. trend kretanja rodnog jaza u plaćama krenuo ponovno rasti u korist prosječnih plaća muškaraca. Najviši rodni jaz u plaćama prisutan je u prerađivačkoj industriji (18%), djelatnosti trgovine na veliko ina malo te popravka motornih vozila i motocikla (23%), financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja (26%), djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (24%) te ostalim uslužnim djelatnostima (20%), što je kontinuirani trend (Izvješće Pravobraniteljice 2021.).

§ Jednakost plaća žena i muškaraca (čl. 91.)

Zakon o radu propisuje dužnost poslodavca da isplati jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Pod plaćom se podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora oradu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna ovoj odredbi ništetna je. Zakon definira da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

1)     obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju

2)     je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti

3)     je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

Međutim, ova odredba sama po sebi ne dovodi do ostvarenja načela jednakosti plaća niti je dovoljna da bi se smanjio rodni jaz u plaćama. Mi nemamo dostupne podatke koji bi nam dali detaljnije podatke o tome da li se i kako navedene odredbe krše u praksi. Kršenje ove odredbe od strane poslodavaca nije propisano kao prekršaj poslodavca niti inspekcija rada može naložiti upravne mjere poslodavcu koji krši odredbu o jednakosti plaća. Dakle, Hrvatska, kao i druge zemlje sadrži odredbu o jednakosti plaća, ali ne čini ništa drugo kako bi došlo do pozitivnih pomaka na ovom polju.

Preporuka Europske komisije iz 2014. za jačanje načela jednake plaće između muškaraca i žena kroz transparentnost navodi 4 glavne mjere transparentnosti plaća:

1)     pravo radnika_ce da zatraži informaciju o razinama plaća muškaraca i žena za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti;

2)     obavezu poslodavca da izradi izvješće o prosječnim plaćama muškaraca i žena prema kategoriji radnika_ca ili njihovom položaju;

3)     obavezu poslodavca da provede reviziju plaća i razlika u plaćama na temelju spola;

4)     mjere kojima se osigurava da se o pitanju jednakih plaća te reviziji plaća raspravlja na razini kolektivnog pregovaranja.

U Hrvatskoj su navedene mjere kojima se olakšava primjena načela jednakosti plaća trenutno slabo ili nikako razvijene. Možemo reći da u praksi nedostaje zauzimanje socijalnih partnera (poslodavca i sindikata) za ravnopravnost spolova i jednakost plaća. Istraživanje provedeno potvrđuje problem niske osviještenosti o rodnom jazu u plaćama kod poslodavaca. Velika većina anketiranih poslodavaca (iz privatnog i javnog sektora) ne vodi rodno zasebne evidencije ili statistike koje se tiču razlika u plaćama, zastupljenosti prema zanimanjima, napredovanjima, dodacima na plaću ili usavršavanjima niti je dosada poduzela neke akcije kako bi se dokinuo jaz u plaćama između muškaraca i žena, smatrajući da kod njih takav jaz ne postoji.