"Novi" Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama

Vlada po drugi put ove godine mijenja Zakon o rodiljnim i roditeljski potporama u hitnom postupku nakon što je radna skupina radila na njegovim promjenama skoro dvije godine. U suradnji s udrugom SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava i inicijativom Radnica ponovo smo se uključile u proces e-savjetovanja i zagovaranje zakonskih izmjena.

S obzirom na važnost ovog Zakona mislimo da je potpuno neprimjereno mijenjati ga na ovakav način, a to samo pokazuje koliko je pitanje rodilteljskih prava, ali i načelo ravnopravnosti spolova Vladi (ne)važno. Potpuno je jasno da se odredbe ovog Zakona prvenstveno i u velikoj većini primjenjuju na žene koje su glavne korisnice zakonskih prava. Ne moramo naglašavati da su pitanja uređena ovim Zakonom u izravnoj vezi s njihovim neravnopravnim položajem u svijetu rada, a da trudnoća i materinstvo ostaju glavni uzroci diskriminacije žena u tom području. Posebno su pogođene žene koje rade na određeno, u prekarnim i netipičnim oblicima rada koje ostaju nezaštićene i zanemarene kako ovim Zakonom, tako i Zakonom o radu. Dakle, da se zaključiti da je Vlada neosjetljiva po pitanju rodne ravnopravnosti, ne provodi ustavno načelo ravnopravnosti spolova te ne mari za probleme žena u svijetu rada s kojim su roditeljska prava usko povezana, ali ni ne poduzima ozbiljne napore kako bi se roditeljima, i s njima izjednačenim osobama, u praksi stvarno poboljšao položaj. S druge strane, iako Vlada navodi da se zalaže za demografsku i pronatalitetnu politiku, pokazuje potpuno nerazumijevanje iste i umjesto da povećava razinu prava koja direktno utječu na njeno poboljšanje, ona ih smanjuje ili održava za roditelje nepovoljan „status quo“. Ako uzmemo u obzir da Vlada ističe dobre ekonomske i financijske pokazatelje, kao i kretanja BDP-a, smatramo da je moguće i krajnje potrebno izdvojiti nužna sredstva za sustav rodiljnih i roditeljskih potpora. Imajući u vidu značajan porast životnih i drugih troškova uslijed inflacije i prelaska na euro, smatramo da treba dodatno povećati iznose naknada za sve kategorije roditelja i olakšati im korištenje roditeljskih prava u punom smislu.

Ono što je svakako nužno je napisati novi Zakon koji će biti jasniji i jednostavniji. Treba ga pisati inkluzivnim jezikom i pristupom odnosno obuhvatiti sve vrste obitelji, partnerstva i korisnika_ca. Pritom se misli na bračne/izvanbračne/životne partnere_ice, jednoroditeljske obitelji, partnere_ice te u određenim slučajevima i druge osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Ideja je da sustav rodiljnih, očinskih/partnerskih i roditeljskih dopusta bude fleksibilan i daje mogućnosti prilagodbe različitim obiteljskim i životnim prilikama, a u svrhu dobrobiti roditelja i djeteta, kao i ostvarenja načela ravnopravnosti spolova, uključivanja žena na tržište rada te usklađivanja privatnog i poslovnog života. Naknade za korisnice_ke svih prava trebaju biti što više, odnosno usklađenije s prihodima koje su ostvarivali prije početka korištenja prava. Ono što je ključno je postojeću shemu dopusta izmijeniti na način da se broj kategorija dopusta smanji te se uvedu prava za dvije vrste korisnika_ca - one koji ostvaruju primitak i one neaktivne. Navedeno znači da se zaposleni i samozaposleni roditelji objedine u istu kategoriju s roditeljima koji ostvaruju drugi dohodak i roditeljima poljoprivrednicima kao roditelji koji ostvaruju primitke te da za njih vrijede ista prava, a nezaposlene roditelje odnosno one izvan sustava rada staviti u kategoriju neaktivnih (s određenim iznimkama, npr. kada dolazi do prekida radnog odnosa neposredno prije trudnoće ili za vrijeme korištenja nekog prava).

Smatramo kako sustav rodiljnih i roditeljskih prava i potpora traži temeljitije izmjene, kao i da je Zakon potrebno poboljšati u više područja. Štoviše, potrebno je nanovo izraditi cijeli Zakon u cilju njegova pojednostavljivanja za krajnjeg korisnika_cu, ali i same provoditelje_ice. Zakon sadrži preveliki broj odredaba kojima se stvara nepreglednost, neujednačenost i praznine u primjeni te je nužno revidirati i napisati u potpunosti novi zakonski tekst.

Iako se tehnički sada radi o „novom“ Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, s obzirom na predložene odredbe de facto se radi o Izmjenama i dopunama Zakona. Svakako pozdravljamo one koje idu u smjeru poboljšanja položaja i povećanje razine prava i visine naknada pojedinih korisnika_ca prava, ali neke zapravo idu u suprotnom smjeru i nije jasna intencija predlagatelja kod njihovog propisivanja. Obrazloženja uz pojedine članke samo prepričavaju propisane zakonske odredbe umjesto da pojašnjavaju intenciju, svrhu, primjenu i posljedice iste odnosno što navedeno znači u praksi. Osim toga, i u ovim izmjenama Zakona propustilo se urediti neka od ključnih pitanja u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora čije normiranje/promjena bi uistinu predstavljale novi Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama.

Slijedom navedenog smatramo kako je u Zakonu potrebno napraviti sljedeće izmjene, koje smo već predlagale prilikom posljednjih Izmjena i dopuna Zakona:

1. Napisati novi Zakon koji je će biti jasniji i jednostavniji;

2. Zakon pisati inkluzivnim jezikom i pristupom odnosno obuhvatiti sve vrste obitelji, partnerstva i korisnika_ca;

3. Postojeću shemu dopusta izmijeniti na način da se broj kategorija dopusta smanji te se uvedu prava za dvije vrste korisnika_ca - one koji ostvaruju primitak i one neaktivne;

4. Trajanje očinskog/partnerskog dopusta produžiti na 2 mjeseca. Propisati obvezu korištenja očevog dopusta u trajanju od mjesec dana. Preostalih mjesec dana dopusta mogu se koristiti i u nekom od fleksibilnih oblika (npr. jedan dan u tjednu, rad u nepunom radnom vremenu, u dijelovima). U slučaju da shema dopusta ostane ista, očevima koji spadaju u kategoriju poljoprivrednika/roditelja koji ostvaruju drugi dohodak treba također uvesti pravo na očev/partnerski dopust na opisan način;

5. Omogućiti da svaki roditelj (neovisno o svom radnopravnom statusu ili radnopravnom statusu svog partnera_ice i o kategoriji korisnika_ca u koju spada) ima 4 mjeseca plaćenog roditeljskog dopusta, pri čemu samo 2 mjeseca može prenijeti na drugog roditelja (sukladno radnopravnom statusu tog roditelja na kojeg se dio dopusta prenosi). Visina se roditeljske naknade određuje sukladno radnopravnom statusu korisnika dopusta u trenutku kada želi koristiti svoje pravo i nevezano uz radnopravni status drugog roditelja.

6. Ukinuti gornju granicu (delimitirati) naknade za roditeljski dopust. U slučaju da ostane gornja granica, vezati je uz 2 ili 3 prosječne plaće u RH, a ne uz proračunsku osnovicu;

7. Povećati naknade za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u polovici punog radnog vremena te ih vezati uz iznos plaće, a ne proračunsku osnovicu;

8. Povećati naknade paušalnim obrtnicama_ima odnosno približiti ili izjednačiti naknade s prosječnom zaradom paušalne obrtnice_ka;

9. Ako se ne izmjeni shema dopusta, povećati naknade roditeljima koji ostvaruju drugi dohodak i roditeljima poljoprivrednicima odnosno približiti ili izjednačiti naknade s njihovom prosječnom zaradom;

10. Omogućiti prijenos kvote na treću osobu (npr. partner_ica koji nije roditelj uz suglasnost drugog roditelja, šira obitelj) u iznimno opravdanim slučajevima;

11. Kod jednoroditeljskih obitelji propisati pravo majke/oca na korištenje roditeljskog dopusta u maksimalno propisanom trajanju od 8 mjeseci i omogućiti prijenos kvote na treće osobe (bračni drug koji nije roditelj, šira obitelj, članovi kućanstva);

12. Ukinuti uvjet staža osiguranja pri ostvarivanju prava na rodiljne i roditeljske dopuste iz statusa (samo)zaposlene osobe te visinu naknada računati prema prosjeku zadnjih 6 isplaćenih plaća. U slučaju da roditelj nema 6 isplaćenih plaća, za izračun naknade dovoljne su 2 platne liste te u tom slučaju iznimno može ostati propisan uvjet staža osiguranja od 6 mjeseci, bez obzira na prekide, u zadnjih 18 ili 24 mjeseca. (Ako uvjet staža ne bude ukinut u skladu s preporukom, sniziti ga na 6 mjeseci, bez obzira na prekide, u zadnjih 18 ili 24 mjeseca);

13. Uvjet staža osiguranja propisati u slučaju kada majka ostane bez posla neposredno prije trudnoće ili otac prije korištenja očinskog dopusta i priznati pravo na naknadu kao zaposlenim osobama pod određenim uvjetima;

14. Omogućiti fleksibilnije korištenje tzv. produženih dopusta u slučaju rođenja blizanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta (npr. omogućiti veću naknadu ukoliko je roditelj manji broj mjeseci na dopustu) te iako je propisana obvezna neprenosiva kvota od minimalna 2 mjeseca, optimalno rješenje jest da iznosi 20% sveukupnog trajanja dopusta (ako dopust traje 30 mjeseci, 6 mjeseci treba biti neprenosivo);

15. U slučajevima kada je za korištenje ili prijenos prava potrebna je suglasnost drugog roditelja, a ne može se dobiti (npr. roditelj u zatvoru, roditelj žrtva nasilja, trajno poremećeni ili narušeni odnosi) propisati iznimku ili nadomjestak za suglasnost;

16. Propisati da stanka za dojenje traje sve dok majka doji i osigurati puni iznos plaće za vrijeme korištenja prava na teret HZZO-a;

17. Propisati da radnica koja doji dijete nije obvezna raditi noću dok god traje dojenje (što znači duže od godine dana djetetova života), dok radnica koja je rodile, a ne doji, nije obavezna raditi noću do godine dana života djeteta;

18. Kod korištenja prava na mirovanje radnog odnosa do 3. godine života djeteta propisati iznimku te omogućiti korištenje prava na privremenu nesposobnost za rad te pravo na rodiljni/roditeljski dopust kao zaposlenim osobama odnosno pod istim uvjetima pod kojim je ostvareno prava za prethodno dijete;

19. Jasno urediti tko su ovlaštenici kojih prava iz obveznog mirovinskog osiguranja i način njihovog ostvarivanja;

20. Ukinuti potrebu za pribavljanjem suglasnosti poslodavca za početak ili ponovnu uspostavu korištenja prava i jasno propisati pod kojim uvjetima poslodavac može odgoditi neprihvaćanje namjere o mijenjanju načina korištenja prava.