Nove promjene u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama

Danas su stupile na snagu izmjene Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Glavni razlog izmjena Zakona bilo je usklađivanje s odredbama Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, što smo bili obavezni učiniti do 1.8. Zato je Središnji ured za demografiju i mlade, unatoč činjenici da se više od godinu dana radilo na izmjenama, ipak odlučio krenuti u minimalne izmjene u zadnji čas kako bi zadovoljili obaveze prema EU.

Glavne izmjene odnose se na uvođenje prava na očinski dopust od 10 (za prvo i drugo dijete) ili 15 (za blizance, treće i svako sljedeće dijete) radnih dana te povećanje maksimalnog iznosa naknade za roditeljski dopust na 7.500 kuna (225% proračunske osnovice). Nažalost, nisu uvaženi naši prijedlozi koje smo kroz analizu Zakona izradile s kolegicama iz udruge SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava i prof. Ivanom Dobrotić, a kojima bi se puno povoljnije uredila oba područja.

U prvom slučaju očinski dopust je trebalo odrediti u trajanju od 2 mjeseca, od čega bi jedan bio obavezan, a kako bi se poboljšao socioekonomski položaj žena te osigurala aktivna uloga očeva koji bi pravo mogli koristiti bez rizika od diskriminacije. Navedeno pravo trebalo bi biti dostupno ocu, ali i životnoj partnerici/partneru, kako se ne bi diskriminirale ove osobe. Nadalje, u praksi se javljaju različite situacije poput one da biološki otac nije više prisutan ili ne živi s majkom djeteta, a njezin bračni ili izvanbračni drug ili partner_ica živi u istom kućanstvu i svakodnevno skrbi o djetetu. Trebalo bi stoga, propisati da je pravo na očinski dopust u tim slučajevima iznimno prenosivo na navedene osobe. Direktiva kaže da se očev dopust koristi povodom rođenja djeteta, ali ako tumačimo da je rođenje djeteta ustvari dolazak novog člana_ice u obitelj, onda bi posvojiteljjima/udomiteljima/drugim osobama kojima se dijete povjerava na skrb očev dopust trebao biti zajamčen bez obzira je li dijete starije ili mlađe od 6 mj. Doduše, postoje odredbe koje daju određena prava ovim osobama, ali pitanje je hoće li im se omogućiti korištenje očinskog dopusta pa to treba jasno propisati. Dodatan korak bi bio kada bi se u slučaju jednoroditeljskih obitelji ovaj dopust omogućio i partneru_ici koja nije roditelj djeteta ili drugim osobama poput članova šire obitelji ili kućanstva.

U drugom slučaju, tražile smo da se gornja granica visine naknade za roditeljski dopust (za puno ili pola radnog vremena) ukine ili da se bar veže uz prosječnu plaću koja se, za razliku od proračunske osnovice, indeksira s troškovima života. To bi također utjecalo naravnopravniju podjelu skrbi s obzirom na to da financijski razlozi uvelike utječu na nekorištenje ovih dopusta od strane očeva. Oni češće imaju veće plaće od svojih partnerica te bi razlika između plaće i maksimalnog iznosa naknade bila prevelik udar na kućni budžet. Ako u Zakonu već postoji gornja granica visine naknade onda ju je potrebno vezati uz prosječnu plaću u RH te propisati da je maksimalni iznos naknade u visini od 2 ili čak 3 prosječne plaće u RH. Više naknade potrebno je propisati za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena i prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta. Iako je u prvom slučaju sada povećana naknada na maksimalno 3.600 kn (110% proračunske osnovice), to nije dovoljno. Naknada bi trebala iznositi 50% prethodno ostvarene plaće/prihoda i biti dostupna svim kategorijama roditelja.

Drugim izmjenama Zakona propisana je odredba kojom se i dalje uvjetuje pravo oca na roditeljski dopust radnopravnim statusom majke, što je u suprotnosti s Direktivom, a i jasnije je propisana suglasnost poslodavca za početak, promjenu ili ponovno korištenja prava (osim rodiljnog i očinskog dopusta). Međutim, ostavila se mogućnost da se suglasnost odgodi za najviše mjesec dana, što treba ukinuti ili izričito propisati u kojim iznimno opravdanim slučajevima do odgode može doći.

U ovim izmjenama Zakona su obuhvaćeni samo samozaposleni i zaposleni roditelji, dok je kategorija roditelja koji ostvaruju drugi dohodak ostala nepromijenjena. Naši glavni zahtjevi i dalje se odnose na donošenje novog Zakona koji je jednostavnije pisan inkluzivnim jezikom, obuhvaća sve vrste obitelji i jasniji je u primjeni, izmjenu sheme dopusta kojima će se svi roditelji koji imaju prihode staviti u kategoriju onih aktivnih s istim iznosima naknada, promjenu sustava tzv. produženih dopusta (za blizance, treće i svako sljedeće dijete), izmjenu uvjeta staža osiguranja, poboljšanje položaja jednoroditeljskih obitelji te proširenje kruga osoba na koje se prava mogu prenijeti. Svoje prijedloge uputile smo Središnjem uredu koji je već najavio nove izmjene Zakona te se nadamo da će oni biti razmotreni s obzirom na to da je ovo ključno područje za ostvarenje načela ravnopravnosti spolova, posebno u području rada, skrbi i ekonomske neovisnosti žena.

Više o prijedlozima zapoboljšanje Zakona pročitajte u samoj Analizi Zakona.