Mjera roditelj odgojitelj
Visoki upravni sud odlučio je da su izmjene odluke o mjeri roditelj odgojitelj nezakonite te je iste ukinuo, međutim ostavljen je prostor da se izmjene odluka nanovo donesu. Sud je ustvrdio da se mjera može ukinuti jer se ne radi o stečenim pravima, već privilegiju. Jedino sporno pitanje je brzina ukidanja mjere, veličina opsega ukidanja u prekratko vrijeme koja predstavlja velikom broju korisnica prekomjerni teret. Upravo na taj segment smo upozoravale kada je odluka o ukidanju mjere donošena.
Odluka Grada Zagreba kojom de facto dolazi do obustave mjere roditelj odgojitelj je svakako pozitivna. Navedena mjera je dugoročno financijski neodrživa te generira više negativnih nego pozitivnih društvenih posljedica, a posebno za žene koje čine 88% korisnica mjere.
Ova mjera izmješta žene s tržišta rada, a s obzirom na to da je u velikoj većini koriste majke potiče stereotipe o ženama kao „skrbnicama“, a muškarcima kao „hraniteljima obitelji“ te ne doprinosi ostvarenju načela ravnopravnosti spolova. Prema dostupnim podacima žene su prekidale radni odnos kako bi koristile navedenu mjeru pa se tako još više smanjuje stopa njihove zaposlenosti. S obzirom na probleme s kojima se susreću na tržištu rada, vjerojatnost je da bi nakon korištenja mjere do 15.godine života djeteta njihov povratak na tržište rada bio vrlo otežan. Osim toga, obitelji koje su imale dva zaposlena roditelja ostaju na samo jednom što otežava njihovu financijsku situaciju. Pri dugom izbivanju s tržišta rada žene uglavnom dobivaju slabije plaćene poslove, na pola radnog vremena ili na određeno vrijeme odnosno rade u prekarnim oblicima rada što uzrokuje njihovu ekonomsku ovisnost, niže mirovine i siromaštvo. Nadalje, mjera u sebi nema socijalne kriterije pa je može koristiti svaka obitelj, a ne samo one socijalno najugroženije.
S druge strane, ova mjera ima i nepovoljne posljedice na djecu jer uvjetuje da djeca temeljem kojih se koristi mjera ne mogu pohađati jaslice ili vrtić što ih onemogućava u procesu socijalizacije koja je nužna za njihov psihofizički razvoj. Korisnije je veliku količinu novca preusmjeriti na druge socijalno osjetljive politike i usluge, kao što je izgradnja vrtića, koje bi bile povoljnije za djecu, a omogućile njihovim roditeljima da adekvatno usklađuju poslovni i privatni život. Osim toga, pitanja demografske politike prvenstveno bi trebala biti u nadležnosti i odgovornost države jer mjera koja postoji u Gradu Zagrebu, dovodi u neravnopravan položaj ostale roditelje koji nemaju jednake mogućnosti u svojim gradovima/mjestima stanovanja.
Međutim, rok od 5 mjeseci do stupanja na snagu Odluke o ukidanju mjere nije bio dovoljan da bi žene, koje su često diskriminirane na tržištu rada temeljem majčinstva i zbog svojih obaveza skrbi, pronašle adekvatno zaposlenje. U tom smislu, potrebno je (bilo) razviti mjere kojima će im se pružiti podrška u pronalasku zaposlenja. Osim toga, djeca neće moći krenuti u vrtić prije rujna 2022. te bi korisnicama mjere Grad trebao omogućiti da djecu povjere na čuvanje dok traže posao, a kasnije osigurati da sva djeca temeljem kojih se koristila mjera budu upisana u vrtić. Nadalje, smanjenje pomoći na 1000,00 kn u tako brzom roku ugrozilo bi financijsku neovisnost žena i obitelji te bi smanjenje iznosa trebalo provesti postepeno i uzimajući u obzir socijalne kriterije.
Navedeno je uostalom utvrđeno i odlukom suda te je na Gradu da nađe najpovoljniji način ukidanja mjere uzimajući u obzir rodnu perspektivu i ostvarenje načela ravnopravnosti spolova.
