Izmjene Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama
CESI u sklopu projekta „Radnica – Rodna jednakost u svijetu rada“ s udrugom SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava radi na analizi Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama i njegove primjene u praksi. Vlada RH je pokrenula proces izmjena Zakona zbog obveze da nacionalno zakonodavstvo do 2. kolovoza sljedeće godine uskladi s Direktivom Europske unije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi.
Prošlog tjedna u medijima se pojavila informacija kako će se novim izmjenama Zakona naknada za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta (koji se koristi nakon navršenog 6. mjeseca starosti djeteta do njegove 8. godine života) izjednačiti s punim iznosom plaće zaposlenog i samozaposlenog roditelja, dakle bez gornjeg limita od 170% proračunske osnovice (oko 5600 kn) koji je dosada bio propisan.
Svakako su za pohvalu neslužbene najave o izjednačavanje iznosa naknade za vrijeme roditeljskog dopusta s punom plaćom zaposlenih i samozaposlenih roditelja jer na taj način roditelji neće biti financijski „kažnjeni“ zbog korištenja prava na roditeljski dopust. U praksi je jedan od razloga zbog kojeg očevi ne koriste pravo na roditeljski dopust, već 2 mjeseca prenose na majke, upravo financijska neisplativost s obzirom da očevi češće imaju veće plaće od svojih partnerica. Međutim, nije do kraja razjašnjeno na koje sve skupine roditelja će se primjenjivati planirane izmjene i što će biti s iznosom naknade kada se pravo na roditeljski dopust koristiti kao rad s polovicom punog radnog vremena (sada je 70% proračunske osnovice).
Naime, čini se da bi se izmjene mogle odnositi samo na one skupine roditelja koje zakon definira kao (samo)zaposlene. Van te kategorije nalazi se dio roditelja poljoprivrednika i onih koji ostvaruju drugi dohodak (rade na ugovor o djelu ili autorski ugovor) koji se nalaze u istoj kategoriji s nezaposlenim roditeljima i imaju minimalne niske naknade (70% proračunske osnovice ili oko 2300 kn), iako plaćaju doprinose i imaju veće prihode. U tom smislu, posebno naglašavamo potrebu revidiranja postojeće sheme dopusta koja bi, prema našem mišljenju, trebala biti koncipirana na način da u jednoj kategoriji budu svi roditelji koji ostvaruju dohodak (zaposleni, samozaposleni, poljoprivrednici i roditelji koji ostvaraju drugi dohodak) dok bi u drugoj kategoriji bili „nekativni“ (nezaposleni i izvan sustava rada). Na taj način bi i roditelji koji rade u prekarnim oblicima rada imali isti tretman kao i (samo)zaposleni roditelji. Nadalje, u samoj kategoriji samozaposlenih roditelja u nepovoljnom položaju nalaze se paušalne obrtnice_ci. Ovim osobama visina naknade određuje se prema osnovici za plaćanje doprinosa te su i njihove naknade preniske (oko 3000 kn), a trebale bi biti usklađene s prosječnom zaradom obrtnice_ka.
Druga najava odnosi se na obvezu iz Direktive o uvođenju očinskog dopusta u minimalnom trajanju od 10 radnih dana. Još nije poznato na koji način će biti propisano korištenje ovog prava očeva, ali smatramo da bi njegovo trajanje trebalo biti duže.
Unutar naše inicijative prevladava stav da bi optimalno trajanje očinskog dopusta bilo 2 mjeseca koji bi se mogao koristiti u cijelosti ili u dijelovima, a trebalo bi propisati i mogućnost da ga se koristi kao rad s polovicom punog radnog vremena ili u drugim fleksibilnim oblicima. S obzirom da je intencija da ovaj dopust bude komplementaran s majčinim pravom na rodiljni dopust, optimalno bi bilo da se propiše obveza korištenja očinskog dopusta, odnosno da se on (kao i rodiljni dopust za majke) sastoji od obveznog dopusta i preostalog, dobrovoljnog/dodatnog dijela dopusta, a kako bi se spriječila moguća diskriminacija očeva od strane poslodavaca.
Još nije poznato jesu li i druge izmjene Zakona u planu, ali smatramo kako sadrži prevelik broj odredaba kojima se stvara nepreglednost, neujednačenost i praznine u primjeni te bi optimalno rješenje bilo revidirati i napisati novi tekst cijelog Zakona. Pozivamo nadležni Središnji ured za demografiju i mlade, kao i Vladu i Sabor RH da prilikom zakonskih izmjena uzmu u obzir brojne probleme i nejasnoće koje ovaj Zakon stvara u praksi. U skladu s tim, smatramo da bi bila velika šteta da se zakonske izmjene svedu samo na usklađivanje s Direktivom i podizanje visine roditeljskih naknada kada postoji potreba da se čitav postojeći sustav rodiljnih i roditeljskih potpora osuvremeni i reformira.